nedjelja, 06.01.2008.
Rock u Donjim Andrijevcima
Da Andrijevci nisu nešto što bi se moglo nazvati SELOM, a pogotovo ne običnim slavonskim selom, to je svima jasno. Ritam života gradića nosile su službe koje su godinama davale značaj nekakvog centra, pa bilo to i u datim mikrogeografskim razmjerima , a to se gibanje osjećalo i sajamskim danima , i svakodnevnim posjetama ljudi iz mjesta koja gravitiraju bilo liječniku, bilo veteriniranima, bilo u poštu, mjesni ured ( nekad općina, pa mjesni ured, pa danas opet općina) u trgovine...brojne gostione.... Jedna od rijetkosti u tako malim naseljima bila je i prodavaonica cipela, koja je godinama egzistirala....pa pogon tvornice...nije to bilo baš tipično selo. Nikada.
No , ono o čemu bih sada, magija je koja je davala boju Andrijevcima dugi niz godina - je glazba... i to ne glazba na koju bi neupućeni čitatelj prvo mogao pomisliti imajući ovo štivo pred očima, tamburica- dangubica i dokoni seljaci koji zimi nemaju pametijeg posla, pa sviruckaju i igraju kolo.........
Da , bilo je i toga , i u mirnom su suživotu godinama u Andrijevcima tamburale tambure i prašile električne gitare, ne smetajući jedne drugima.
Ovdje bih malo o onome što je meni bliže, a to su upravo ovi glasniji i žešći – andrijevački poklonici modernijeg zvuka.
Jedna od fotografija tridesetih godina prošlog stoljeća prikazuje staru željezničku stanicu , a u mnoštvu ljudi može se vidjeti i bubanj jazz orkestra..........
O tome ću morati nekom drugom prigodom jer, na žalost, podataka nemam....no i ovo je dovoljno, i iz ovog se može vidjeti da su Andrijevci uvijek bili širom otvoreni utjecajima vanjskog svijeta, ne nužno kao pomodarstvo , nego su ih oplemenjivali i davali im svoj , osebujan i prepoznatljiv, štih.
Dakle, temelje je netko još davno, davno udario...........
Krivci za električnu giratu i pošast čupavaca su Seletkovići . Tko bi drugi........U razgovru s Nenom, ispričao mi je kako je kupljena prva električna gitara. Teta Marica je išla u Zagreb kupiti šivaću mašinu. Povela je Krunu, koji je u izlogu vidio električnu gitaru. I počelo je nagovaranje............što reći osim da je šivaća mašina ostavljena za neku drugu prigodu, a da je u Andrijevce stigla prva električna gitara. I to u vrijeme dok su Beatlesi bili još vrući od tezgarenja po Hamburgu. 1963 godine.....
I zaraza se počela širiti.......
Vrijeme koje pamtim , onako iz kratkih hlača i vremena brisanja nosa rukavom, plava je bas gitara i žuta garnitura bubnjeva koje su prevožene do dvorane na kolicima sa gumenim kotačima posuđenim iz samoposluge..........vozili su Farer i Zec......i dobro se zabavljai putem, smijali se onako od srca....
I to ću vrijeme preskočiti , jer moram obaviti dugi razgovor s nenom sletkovićem , kako ne bih nešto preskočio, pa vam to ostajem dužan, ne zadugo, nadam se.........osim ako ne zabrazdimo......
Vrijeme koje još uvijek pamtim ( vjerovali ili ne – mada ja volim reći – ako se netko sjeća – onda nije bio tamo – jer smo bivali ubiveni da se nitko ničeg JEDNOSTAVNO ne može sjećati) kraj je sedamdesetih pa naovamo........
Žarila i palila je grupa King's predvođena Nenom Seletkovićem, bas je svirao Tiho Šimić – Bob , bubnjeve Tomislav Šarić – Zec , pjevao je pokojni Željko damjančić –Farer......
Postave su se mijenjale kakoje koga uspijevala zakačiti vojska, odnosno odlazak na fakultet......farera je zamijenio Željko Boras – Že, koji je u postavu donio i klavijature ( ukoliko me pamćenje služi, bile su to GEM električne orgulje.
Jedan je period odradio kao pjevač izvjesni Toma Bosanac- mladić iz Dervente.
Slijedeća temljna postava trajala je nešto dulje, grupi su pristupili basist Nikola Draženović-Džinks i klavijaturist Franjo Dorić -. Franja , koji su do tada svirali i grupi Akordi u Starom topolju. Mikorfon je preuzeo Joško Pjevac, do tada pjevač grupe Atomi.
Vjetar u jedra rock glazbi u Andrijevcima u obliku grupe Atomi ( dakle, već tada su istovremeno egzistirala dva rock sastava ) davali su perspektivni gitarist Vinko Musa, basist Dinko Rosandić, bubnjar Matija Vučković-Cale, ritam gitarist Kruno Šetka ( ubrzo napušta grupu zbog drugih obveza) , te već rečeni pjevač Joško. Svirajući nešto tvrđi rock nego grupa King's, ubrzo su stekli dosta publike, a svaka im je svirka , kao i Kingsima, bila dobro posjećena, a oba su banda dosta svirki imali i van Andrijevaca. Odradili su i jedno ljeto svirajući na tada vrlo popularnim ljetnim terasama i to u Trpnju na Pelješcu. No , na žalost, nakon toga su prestali s radom.
No, kao što sam već rekao, zaraza se širila....
Željni svirke, mlađi otkačenjaci hvataju se gitara i bubnjeva, i ubrzo se sastaje novi band - Med i Mlijeko . Vlatko Balošić na gitari, Mladen Mikinac – vokal, Zlatko Mikinac – druga gitara i glas, te pokojni Ranko Zorić – Liz na bubnjevima. Sa malo opreme i puno žara i želje za svirkom, radili su čuda.....a sve to bi bilo teško moguće bez čarobnjaka na polju tehnike- Tesle. Antun Marijanović –Tesla bio je tu da od nemogućeg napravi moguće, da iz ničega složi pojačalo, da popravi sve što mu doneseš.....bio je dežuran i za vrijeme svirki....
Jedan od lokalnih izazova bila je vrpoljačka gitarijada. Vršile su se posebne pripreme, pomno odabirao materijal. Jedne godine grupa King's pojačala se flautistom, ženskim vokalima, klavirom ( uz klavijature) , još jednom gitarom.....i autorskom pjesmom, uz obradu teme iz filma Dobar loš zao
Te je godine regrutiran i novi pjevač – Zdravko Jordan –Pic.
Uz obilje dobre glazbe i zabave, rad grupe King's obilježila je i tragedija. U prosincu 1979 pogiba u prometnoj nesreći tada šesnaestogodišnji klavijaturist i saksofonist Josip Barić, dok je dobrano ozlijeđen bio pjevač koji je zamijenio Pica, Bego Šehrić. Na klavijature dolazi Svetozar Popović-Pop, koji je osvježio repertoar tada vtlo trendy pjesmama Doors-a.
Personalne promjene zbog odlaska u vojsku nastalvljale su se , pa bandu pristupaju pjevač Srna i gitarist Nando Kos, gitarist Boris Ružojčić .......
Nakon njih, grupi pristupa pjevan Milan Arsenović –Arso, koji će s njima biti do kraja rock muziciranja i prelaska u svatovske svirače, što nikao nije tema o kojoj bih ovdje pisao.................
Uz King'se nikako ne smijemo ispustiti čovjeka koji je uvijek bivao tu kad zatreba..prenijeti...sačuvati...pokupiti ulaz.....umiriti siledžije....uskočiti za bubanj ako je frka.....Nikola Kovačević, ili po naški Nik Petarda......na žalost, zaboravljen kad je bila obljetnica rocka i grupe King's..................
Na Andrijevačkoj se sceni 1979 / 80 pojavio novi rock- izričaj, pod kodnim nazivom Kerovi polarne mrtvačnice, koji je okupljao sve što se kretalo i željelo kreativno izraziti na bilo koji način....spiritus movens rečenog pokreta bio je Branko zorić-.Sire , čije su ideje nailazile na podršku besposlenih dripaca koji su se vucarali oko spomenika ispred škole i to u vrijeme kad nisu imali za pivo, inače su se uvaljivali u mali dom ili obližnje birtije i kratili vrijeme svatko na svoj način....
Paralelno s kerovima, radila je i grupa Rujno dijete mjesečevih zora pod budnim okom začetnika projekta , Vlatka balošića, a čiji se izričaj bazrao na konceptulnom pristupu, te dijelio članove grupe, a bivao i glazbena podloga za pojedine performanse Kerova, s kojima je i moja malenkost ubijala vrijeme tražeći način da promijenimo svijet. Jebiga, eto na što je to ispalo....tako nam i treba....
No , da nastavim ... Rujno dijete sačinjavali su Vlatko Balošić na gitari, Cale – bubnjevi, Dinko – bas, Radenko Trtica – klavijature, Zlatko Mikinac – gitara, Mladen Mikinac –vokal, te povremeno Toza i Rus na raznim zadacima – od pjevanja, nabrajanja, sviranja glinenih puhalica te obaveznog nalokavanja prije, za vrijeme i poslije svirke.
Zvjezdane trenutke doživjeli su u tadašnjem domu Đuro Salaj kad je performans bio popraćen bacanjem trave u publiku ( pogrešno shvaćeno od strane gledatelja) te napisom u novinama pod naslovom Rock i poneka psovka ( to se, normalno, Tozi omaklo)
Kako su granice pomaknute novim shvaćanjima, i okretanju autorskom radu, niče nova postava – kao ogranak Rujnog djeteta osnovana je na nagovor Toze grupa Kirvajska sekcija kako bi sviranjem po kirvajima namicala novac za potrebe projekata Rujnog djeteta. Rečeno – učinjeno. Navježban je repertoar, odsvirano nekoliko jebeno dobrih svirki ( gitarijada vrpolje – pamti se nastup u dugačkim gaćama godinama prije nego Let 3 , pa zajednički koncert s grupom King's i Plus ispred škole u Andrijevcima) ali lova se nije zaradila , i stvar je stavljena u stanje mirovanja obzirom da se moralo u vojsku.......i mirovalo je to 25 godina, dok se sekcija nije povampirila pod imenom El Dorado.......ostalo je povijest...............
Na vrpoljačkoj gitarijadi odsvirali tri svoje, te pjesmu Žene i muškarci Buldožera...još ih od onda drži sklonost autorskom radu.....
Tijekom osamdesete godine još je jedna grupa svirala u D.A. dečki su se ustvari trebali zvati grupa PULS, ali zbog greške u tiskari , prilikom tiskanja plakata, prekršteni su u PLUS , pa je tako i nastao reklamni slogan – Špoljo i Rus – grupa Plus. Bas mislim da je svirao Taso iz Kopanice, a ova dva lika – bubnjeve i gitaru.
Bili su kompletan urnebes.
Krajem osamdeset prve, kad se iz vojske vratio Vlatko Balošić, nastaje ime koje je i dan danas sinonim zabava i rock veselica s obje strane Broda – Ahilova Peta. Prva postava bila je : Vlatko Balošić, gitara; Dinko Rosandić – bas; Neno Ribić – klavijature; Mladen Mikinac – vokla i Matija Vučović- Cale – bubnjevi. Postave su se često mijenjale, po povratku iz vojske gitaru preuzima Zlatko Mikinac, dok se Vlatko posvećuje autorskom radu s grupom Curino cvijeće u Sl. Brodu.
Za andrijevački rock zanimljiv je i period djeovanja grupe Curino cvijeće u Andrijevcima, u postavi je pjevala Darija Velički, svirali su Vlatko , Zlatko, Dinko i Cale, i bila je to kvalitetom izvedbe i repertoara vrlo, vrlo zapažena postava.
Dakle - rezime je bio : Sl Brod – dva rock banda – D.A. – tri. Jebiga.
posebna zahvala na ulozenom trudu i muci Tozi
Objavljeno u 22:31 • Komentari (15) • Isprintaj • #
